Šokantne činjenice O NATO paktu!

nato-članice-serb.rs

NATO članice ilustracija (foto:www.youtube.com)

Elementi koje ćemo iznijeti u ovom članku o NATO-u su zaista šokantni, ali nemoguće je negirati činjenice koje se nalaze pred nama.

Samit šefova osoblja i lidera NATO-a je održan u Varšavi 7. i 8. jula ove godine. On je trebalo da bude trijumf SAD nad ostatkom svijeta ali je zapravo označio njihov pad, piše Tijeri Mejsan za “Voltairenet.org”.

Podsjetimo se šta je NATO savez nekada bio…

Prvobitni Atlantski savez

Kada je evropska elita počela da paniči zbog mogućeg uspona komunističkih partija nakon Drugog svjetskog rata 1949. godine, ona je potražila spas pod kišobranom SAD. Ona je zapravo na ovaj način htjela da spriječi udruživanje Sovjeta i zapadnih komunista.

Zapadne države su progresivno širile svoj savez, pri čemu se 1955. godine pridružila i zapadna Njemačka, kojoj je tad odobreno da ponovo izgradi svoju vojsku. Zabrinut zbog kapaciteta saveza, SSSR je kao odgovor na to stvorio Varšavski pakt šest godina nakon stvaranja NATO-a.

Međutim, za vrijeme Hladnog rata, NATO-om su počeli da dominiraju SAD i u manjoj mjeri Velika Britanija, a Varšavskim paktom Sovjetski savez. Kao rezultat toga, postalo je nemoguće napustiti ove strukture, pošto NATO nije oklijevao da organizuje različite prevrate i preventivne političke atentate, dok je Varšavski pakt povećavao uticaj na Mađarsku i Čehoslovačku koje su željele nezavisnost.

Sovjetski savez je odustao od ovog sistema još prije pada Berlinskog zida. Mihail Gorbačov je omogućio svim članicama Varšavskog pakta da proglase nezavisnost. Kada se SSSR raspao, njihovi saveznici su se raštrkali i bilo je potrebno nekoliko godina stabilizacije dok nije nastala Kolektivna organizacija za bezbjednost (CSTO).

Važno je napomenuti da ni NATO ni Varšavski pakt nisu bile organizacije u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija pošto su njihove države članice gubile nezavisnost stavljanjem vojske pod komandu SAD ili Sovjeta.

Za razliku od Rusije, SAD su i dalje carstvo i nastavljaju da koriste NATO kako bi činile svoje saveznike poslušnima. Prvobitni cilj sprječavanja udruživanja Sovjeta i zapadnih komunista više ne postoji, te ova organizacija sada služi čisto za unapređivanje američkih interesa.

NATO je svoj prvi rat počeo 1998. godine protiv Srbije koja nije predstavljala nikakvu pretnju po SAD. SAD su namjerno stvorile uslov za konflikt, formirajući terorističku mafiju na Kosovu kojom se upravljalo iz turske baze Inčirlik.

U Srbiji je organizovana teroristička kampanja, a zatim je srpska vlada optužena za represiju. Kada je NATO zgazio Srbiju bez puno muke, savez je shvatio da nije pretjerano efikasan i počeo je sa reformama.

NATO savez nakon 11. septembra 2001. godine

S raspadom SSSR u svijetu nije ostala nijedna država koja je mogla vojno da parira SAD, a kamoli NATO-u. U tom trenutku NATO je trebalo da se razmontira, ali to se nije desilo.

Umjesto toga, izmišljen je novi neprijatelj – terorizam, koji je zatim pogodio nekoliko prijestonica saveza, primoravajući članice da podrže jedna drugu.

Naravno da se jedan Varšavski pakt i banda bradatih fanatika iz neke pećine u Avganistanu ne mogu uporediti, ali članice NATO-a su se pravile da je jedini način da zaštite svoje stanovništvo potpisivanje sporazuma kojim se one obavezuju na unilateralno djelovanje.

Da je NATO odbrambeni savez, on bi sebe ograničio samo na odbranu država članica, ali umjesto toga on širi svoju zonu geografskih intervencija. Kada pročitate izvještaj sa samita u Varšavi, vidjećete da se NATO miješa u brojna pitanja širom svijeta, uključujući Koreju i Afriku. NATO se jedino još uvek ne miješa u pitanja Latinske Amerike.

Savez je danas umiješan u sve moguće ratove i upravo je NATO savez taj koji je doveo do invazije na Libiju 2011. godine. NATO je taj koji je pokrenuo rat protiv Sirije 2012. godine.

Malo po malo, brojne neevropske države su postale deo NATO-a, pa su sada članice saveza čak i Bahrein, Izrael, Jordan, Katar i Kuvajt.

Šta savez predstavlja danas

Od svake države saveza se traži da se naoruža u pripremi za sledeće ratove i da posveti 2% svog BDP-a pripremama iako je taj broj daleko od tačne neophodne cifre. Pošto oružje mora biti u skladu sa standardima NATO-a, članice moraju oružje kupovati od Vašingtona.

Iako ima još malo nacionalnih proizvođača oružja, NATO je u poslednjih 20 godina sistematski uništio sve oružane i aeronautičke industrije svojih država članica.

NATO u neku ruku funkcioniše kao mafijaški reketaš – one države koje ne kupe oružje mogu da očekuju teroristički napad.

Sada kada su saveznici SAD postali njihovi robovi, vojna industrija je prestala da se nadograđuje. U međuvremenu, Rusija je ponovo izgradila svoju industriju oružja, a ni Kina mnogo ne zaostaje. Ruska vojska je već naveliko prevazišla Pentagon po pitanju konvencionalne opreme. Sistemi koje je Rusija postavila u zapadnoj Siriji, Crnom moru i Kalinjingradu omogućili su joj da ometa komunikacione mreže NATO-a, koji više ne može da vrši praćenje u tim regionima. Po pitanju aeronautike, Rusija je proizvela brojne borbene avione sa više funkcija kojima piloti saveza mogu samo da zavide. Što se tiče Kine, ona će prevazići NATO u konvencionalnom oružju za najviše dvije godine. Dakle, članovi saveza su svjedoci toga da NATO postepeno propada.

Slučaj ISIS-a

Nakon histerije oko Al Kaide pre 15 godina, sada se svijet suočava sa novom prijetnjom – Islamskom državom. Sve države članice NATO-a su pozvane da se pridruže Globalnoj koaliciji i unište ovu terorističku organizaciju.

Pošto svi znaju da je Islamski emirat stvoren 2006. godine od strane SAD, sada nam se nameće priča po kojoj se organizacija okrenula protiv njih, isto kao što je bio slučaj sa Al Kaidom. Ipak, i pored toga, američke vazdušne snage su 8. jula doletjele da zaštite teroriste dok se sirijska vojska borila protiv njih. Za četiri sata, koliko su američke snage pokrivale teroriste, ISIS je metodički uništio cjevovod koji povezuje Siriju, Irak i Iran. Slično se dogodilo i 4. jula u Saudijskoj Arabiji kada su teroristi ISIS-a iskoristili veoma napredne eksplozive koje samo Pentagon posjeduje. Dakle, nije teško shvatiti da se Pentagon istovremeni bori i protiv terorista i zajedno s njima.

Ukrajinski primjer

Pored terorizma, druga prijetnja po NATO je Rusija čije „agresivno djelovanje“ destabilizuje region i predstavlja fundamentalni izazov za savez.

Savez krivi Rusiju za „aneksiju“ Krima, ignorišući činjenicu da je CIA namjestila nacističku vladu u Kijev. Ukratko, NATO može da radi šta god hoće, a Rusija biva iskritikovana čim uradi nešto što se savezu ne dopada.

Samit u Varšavi

Velika Britanija, koja je nedavno napustila Evropsku uniju, odbila je da poveća svoje učešće u savezu kao kompenzaciju za otkazano partnerstvo sa EU. London se trenutno krije iza smjene vlasti kako bi izbjegao sva dodatna pitanja.

NATO u najboljem slučaju može da donese dvije odluke – da instalira stalne baze duž ruske granice i razvije antiraketni štit. Pošto je prva odluka protivna angažmanu NATO-a, savez će vjerovatno slati svoju vojsku rotaciono tako da vojnici uvijek budu prisutni, ali da se nijedan kontingent ne zadržava za stalno. Što se druge odluke tiče, NATO će iskoristiti savezničku teritoriju da postavi antiraketne štitove pod komandom saveza.

(izvor:www.in4s.net)