Referendum: Autokrate koje ne smeju da provere volju naroda!

Vučić-Đukanović-serb.rs

Aleksandar Vučić i Milo Djukanović (foto:www.vijesti.me)

Demokratija. Riječ koja koja se nalazi i ideološki određuje vodeću stranku u Crnoj Gori, koja je ujedno i glavni (ako ne i jedini) nosilac vlasti, a istovremeno i riječ koja najčešće, nekoliko puta po obraćanju, sklizne niz usne premijera Srbije.

I pojam na koji su obojica ponosni, ako se izuzmu ili zanemare sporadična prebijanja poslanika, neistomišljenika, hapšenja novinara, oponenata i onih koji se drznu da misle drugačije. U svojoj biti, predstavlja, veoma jednostavno i direktno – vladavinu naroda.

S toga se, prosječnom građaninu, po glavi vrzma veoma jednostavno pitanje: zbog čega Milo Đukanović u skladu sa nazivom sopstvene partije i u duhu sopstvene agende, ne smije da odluku o članstvu u NATO-u podvrgne istoj toj volji naroda, i istovremeno, zašto Aleksandar Vučić ne smije pred građane da postavi pitanje da li su za put ka EU ili ne? Kako i zašto dolazi do momenta kada dvojica najagilnijih promotera demokratije na Balkanu, bježe od iste, istovremeno gazeći sopstvene principe i držeći se one Lujovske „država, to sam ja“ i kako oni koji se kunu u volju građana bježe od iste, ignorišući je, ili još gore, u Vučićevom slučaju, nazivajući neistomišljenike idiotima?

Čak ni Milo ne bi mogao namjestiti referendum

Urednik „Pravde“ i politički analitičar Igor Marinković, vjeruje da Đukanović ne smije da raspiše referendum, jer uprkos „izbornim mahinacijama kojima je sklon, ne bi uspio da prekroji izbornu volju“.

„Siguran sam da bi narod u tolikoj mjeri glasao protiv NATO pakta, da ti rezultati ne bi mogli da budu namješteni, čak i od strane Đukanovića i to je glavni razlog zašto taj referendum nikada neće biti organizovan“, kaže Marinković za IN4S i dodaje da je situacija u Srbiji drugačija, jer bi uz kampanju i zakulisane radnje SNS mogao doći do većine.

„Međutim, imajući u vidu situaciju u opoziciji i nedostatku ozbiljnog faktora, nema šanse da ih bilo ko prisili da taj referendum raspišu. Ipak, siguran sam da Vučić ne žele da rizikuje“, kaže Marinković.

Mladi u Srbiji bi bili protiv EU, ni Đukanović ne smije na referendum

Urednik „Nedeljnika“ Marko Prelević vjeruje da bi, uz SNS mašineriju i ozbiljnu kampnjau, uspio da obezbijedi većinu za integracije EU, a da bi pritom mogao računati i na podršku opozicije, odnosno takozvane „građanske opcije“.

„Referendum u Srbiji bi vjerovatno glatko prošao, s tim što bi, nasuprot ovom britanskom, dobar dio mladih bio protiv EU, a stariji, uplašeni i siromašniji sloj glasao bi onako kako mu kažu mediji. Ironija je što bi upravo glasači SNS zaokruživali EU iako je većina njih intimno bliža nekoj drugoj, istočnijoj opciji, ali ironija i jeste refren srpske političke scene“, kaže Prelević za naš portal.

On vjeruje da bi opozicija kampanju bazirala na koketiranju sa Moskovom i podilazila najnižim porivima, igrajući na kartu izbjeglica, jer za razliku od Londona, prijetnja o otimanju poslova ne ide u zemlji u kojoj nema poslova.

„Ipak, antiEU opcija bi bila „udavljena“ orkestriranom kampanjom“, kaže Prelević. Kada je u pitanju Crna Gora, on vjeruje da Đukanović ne smije na referendum, jer istraživanja koja su mu dostupna pokazuju da ne „ima makar promil više podrške“.

„Đukanović ima više iskustva od Vučića u testiranju „narodne volje“ i opipavanju pulsa baš onda kada narod prodiše onda kako njemu odgovora. On nikada ne ulazi u bitke koje neće dobiti, što je kvalitet koji Vučić pokušava da kopira, nekada sa manje, nekada sa više uspjeha. Da je ubijeđen u uspjeh, on ne bi prezao od „popularne potvrde“ svoje politike“. Uostalom, možete li zamisliti kako Đukanović ide stopama Dejvida Kameroma i podnosi ostavku dan nakon što njegova opcija izgubi, skrušeno kršeći prste pred blicevima fotoreportera ispred zgrade Vlade? Bilo bi to, bez sumnje, veće čudo od onoga što se desilo u Ujedinjenom Kraljevstvu 23. juna“, kaže Prelević.

Milovi zaštitnici nezadovoljni rezultatima u Britaniji

Član glavnog odbora Demokratske stranke Srbije Marko Tančik smatra da centri moći u Evropi koji štite i 25 godina održavaju Đukanovića na vlasti, nisu srećni rezultati referenduma u Britaniji i činjenicom da se „u Evropi pojavila iskra slobode“.

„Vlast u Crnoj Gori možda nije otišla toliko daleko kao Vučić da sopstvene građane naziva „idiote“, ali svakako iz sitnosopstveničkih interesa nije za demokratsko izjašnjavanje građana na refrendumu. Poznato je da u Crnoj Gori više od dvije decenije vlasti ista garnitura ljudi, kojoj opstanak na vlasti odgovaraju baš oni centri moći koji su najmanje zadovoljni rezultatima referenduma“, kaže Tančik

Kada je u pitanju pravo građana Srbije da kažu jesu li ili nisu za put ka Briselu, Tančik napominje da je Vučić današnjim izjavama pokazao da se boji volje naroda.

„Izjavom da „Vlada najbolje zna šta je dobro za građane“ i da „referendum ne dolazi u obzir“, nije pokazao samo elementarno nepoštovanje slobode izražavanja građana kao jedne od osnovnih tekovina demokratije, nego i strah od reakcije sopstvenog naroda, pogotovo u svijetlu novonastalih okolnosti poslije britanske odluke Suverenistički pokerti širom Evrope dodatno će jačati nakon ovog referenduma i to daje nadu da će narod u Srbiji moći da se odupre pogubnom putu u gubitak državnosti, nacionalnog identiteta i da će smoći snage da kazne one koji ga bezalternativno tim putem vodi“, zaključuje Tančik.

Slično razmišlja i predsjednik „Zavjetnika“, Stefan Stamenkovski, koji kaže da referendum, za razliku od izbora, ne ostavlja prostora za mnogo demagogije i manipulacije, jer pitanje „da ili ne“, isključuje mogućnost kandidovanja manje bitnih tema i bacanja prašine u oči.

„Uvjeren sam da bi u slučaju postavljanja pitanja o daljem nastavku integracija, većinski deo birača Vučića pokazao izrazito evrospektičan stav. Prema svim istraživanjima, protivnika saradnje sa NATO u Srbiji ima više od 82 posto, a slično je i u Crnoj Gori. Evrofanatizam bi bio potpuno poražen, uprkos svim medijskim manipulacijama i metodama preinačavanja rezultata. Referendum je suštinski instrument demokratskog odlučivanja, ali očigledno od njega zaziru premijeri Srbije i Crne Gore, jer bi rezultati donijeli neminovnu promjenu spoljne politike“, kaže Stamenovski.

(www.serb.rs)